50-i post posvećen Karlobagu

Svoj 50-i post nemam kome posvetiti nego Karlobagu. Prije dvije godine sam imao potrebu da pomognem barem malo našem gradu. Karlobag je uistinu lijep a ne samo lijep, on ima dušu on zrači mirom, pravim ozračijem i dobrotom. Grad to ste vi Karlobažani, vi time odišete i bez vas Karlobag ne bi bio tako dobar. Sada u ovo vrijeme sam počeo sa pisanjem još jednog bloga, Socijologija na Djelu i nije baš napredan kao ovaj, makar bi nekako želio obratno, jer taj blog hoće svima pomoć,ne samo Karlobagu. Ovo nije kraj bloga biti će još dugo vremena tema o kojima ću pisati, sretno svima.

Bura se počela u Karlobagu zagrijavati

U petak je u Lici pao prvi snijeg, u Gospiću 1 cm., u Zavižanu 8 cm., dok je na Karlobagu puhala bura. Sa burom su otišli i oni naj ekstremniji kupači. Karlobag je opet usamljen.

Likovna radionica stigla na Jesen u Lici

Početkom kolovoza, ove godine, u Karlobagu je se održavala likovna radionica kroz 9. međunarodni likovni simpozij u organizaciji Udruge „Otvoreni atelier“ iz Zagreba. Udruga na području Karlobaga djeluje već desetak godina, a osnovali su je akademski slikar Sergije Mihić (koji je svojim porijeklom  vezan za Karlobag) i njegova supruga Marina.

Na poziv i u organizaciji Ličko- senjske županije, udruga je održala likovnu radionicu  u ličkoj metropoli Gospiću. Tako se, već uspješna, ljetna priča održala 1. i 2. listopada na gospodarskoj i kulturno-turističkoj manifestaciji „Jesen u Lici“.

U pomoć, na sudjelovanje i suradnju Mihići su pozvali afirmirane umjetnike sa zavidnim pedagoškim iskustvom da im se pridruže likovnoj radionici. Iste one umjetnike koji su sudjelovali na ovogodišnjem 9. Međunarodnom simpoziju: akad. slikar Ivan Špehar i  akad. slikarica Maja Arčanin , mr.art Zlata Tomljenović, dipl.ing. arhitekture Ivica Kiš. Umjetnici su se rado odazvali pozivu te svojim dolaskom i radom obogatili rad radionice.

Program radionice bio je podijeljen u četiri grupe koju je vodio svaki od umjetnika: grupa trodimenzionalno oblikovanje-izrada zmaja koju su vodili Maja Arčanin i Ivan Šepehar, grupa izrada fotografije pomoću camere obscure koju je vodio Ivica Kiš, grupa rad u kolažu koju je vodila Zlata Tomljenović te grupa rad s gipsom koju je vodio Sergije Mihić. Naime i radionice su bile slične kao i na simpoziju, osim što je Sergije umjesto mozaika radio odljeve u gipsu. Na radionici je sudjelovalo oko 60-ak djece, odnosno učenika koji pohađaju  OŠ dr. Jure Turića u Gospiću.

Od izuzetnog je značenja bila stručna pomoć karlobaške učiteljice Verice Jelinić koja je već niz godina član udruge. Osim što posjeduje poseban interes za likovnu kulturu, aktivno je uključena i u sve ostale projekte udruge. Na poziv  Marine i Sergija  u rad su se uključili i studenti Učiteljskog fakulteta u Gospiću; Dino Jelinić, Želja Starčević, Tamara Lujić, Marija Paušić i Danijel Čorić koji su u interakciji i radu s djecom, ali umjetnicima imali mogućnost steći praktično iskustvo za buduće zvanje.

 Radionicu je, u sklopu cjelokupnog programa manifestacije, otvorio ministar zdravstva i socijalne skrbi dr. Darko Milinović zajedno s gradonačelnikom grada Gospića, gospodinom Milanom Kolićem, ličko-senjskim županom gospodinom Milanom Jurkovićem kao i s ostalim suradnicima i djelatnicima grada i županije. Ministar je pogledao sve radove koju se djeca napravila, a potom pohvalio radionicu, rad umjetnika, rad djece kao i samu udrugu. Umjetnici su mu ukratko objasnili tehnike kojima se radilo te je i sam imao priliku probati i vidjeti na koji princip radi kamera za tehniku camera obscura umjetnika Ivice Kiša. Na posljetku se slikao s djecom i prisutnima te naglasio kako se nada da se vide i dogodine.

Nakon manifestacije radovi napravljeni tijekom dvodnevne radionice „sele“ se  na izložbu u prostorije OŠ dr. Jure Turić. Nakon izvjesnog vremena izložba se skida, a potom će djeca, koja su sudjelovala, uzeti svoje radove kao uspomenu na likovnu radionicu održanu na „Jesen u Lici“ 2011. godine. Isto tako Razvoja agencija Ličko-senjske županije LIRA predložila je da se od nekih fotografija proizašlih iz tehnike camera obscurom naprave razglednice grada Gospića, što je razveselilo kako voditelja grupe Ivicu Kiša, tako i Sergija i Marinu. Veselila  su se i djeca jer će fotografije koje su oni snimali biti motiv razglednice.

„Cilj ovog projekta na prvom mjestu je poticanje i razvijanje likovnih i drugih kreativnim mogućnosti djece, a zatim podizanje i razvijanje svijesti mlađeg naraštaja o potrebi i važnosti uvažavanje i očuvanja kulture i kulturne baštine s naglaskom na vaš odnosno dječji angažman.“ naglasio je Sergije ističući također kako su ove likovne radionice bitne i zbog razmjene znanja i iskustva koja se mogu steći kroz interakciju umjetnika, djece i drugih stručnjaka raznih profila i raznih kulturnih sredina.

Marina je također naglasila važnost očuvanja i njegovanja kulture, osobito u Karlobagu i Ličko-senjskoj županiji,ali i u cijeloj državi te da upravo ovom udrugom i ovim radionicama to nastoje osvijestiti. „ Ovim putem zahvalila bi se umjetnicima i svim sudionicima na ovoj radionici, ali isto tako zahvalila bih svim sponzorima, donatorima i našim prijateljima na svim oblicima  pomoći koje pružaju kako bi udruga uspješno provodila svoje projekte.„ Nadalje ističe: „Udruga okuplja zainteresirane pojedince koji specifične značajke kulturne baštine drže vrijednim i žele ih u okviru javnih akcija očuvati i prenijeti budućim naraštajima. Sve više ljudi to prepoznaje i podržava rad udruge, a neki se i sami žele uključiti i rad.“

Udruga „Otvoreni atelijer“ izabrala je i moto, koji rado prezentiraju drugima i koji im služi kao poticaj za rad i osmišljavanje projekata, osobito likovnih radionica. Taj moto je izvadak iz knjige Jadrana Antolovića: „Očuvajmo kulturnu baštinu- vodič za pripremu i provedbu projekta očuvanja kulturnih dobara“ , a glasi: „ Na konferenciji u Firenci 1999. godine kanadska ministrica za kulturnu baštinu  Sheila Copps naglasila je: „ Susretala sam se s mnogim ministrima kulture širom svijeta. I ja razumijem da se u mnogim zemljama pitate: „ Kako si mogu priuštiti ulaganje u kulturu kad ima toliko drugih hitnih potreba?“ Ministri su govorili: „ Sheila, što je sa zdravstvom? Što je sa siromaštvom? Što je s obrazovanjem?“ I vjerujte mi, ja znam da je situacija u Kanadi različita od mnogih zemalja. Ja znam da smo mi sretna zemlja.  Ali dozvolite mi da vam kažem, prije 70 godina Kanada je imala javne kuhinje. Deseci tisuća beskućnika bili su na ulicama. Imali smo strašno siromaštvo. Veliku nezaposlenost. I bilo je to vrijeme, vrijeme velike depresije, kada je kanadska vlada započela ulaganje u kulturu. Kultura je identitet naroda. Kultura je duša naroda. Kultura stvara poslove. Kultura stvara prilike. Kultura stvara nadu. Kultura stvara napredak. Kultura zbližava ljude. … Ono zbog čega su neka društva napredovala, a druga nazadovala bila je kultura. Ono zbog čega su neka društva uspjela kroz milenije bila je kultura.“

Danijel Čorić, kopija teksta sa portala lika online